Razvojni jezični poremećaj i važnost podrške roditelja i logopeda

Dan svjesnosti o razvojno–jezičnom poremećaju (RJP) obilježava se 16. listopada 2026. s ciljem podizanja svijesti o tom poremećaju, Način na koji pojedinci izražavaju podršku u školama, vrtićima ili na radnim mjestima jest nošenje odjeće ili dodataka u ljubičastoj i žutoj boji pa u petak, 16. listopada, ne zaboravite odjenuti nešto žuto ili ljubičasto.

Ovaj dan prilika je za bolje razumijevanje RJP-a, pravodobno prepoznavanje njegovih znakova te isticanje važnosti podrške i pomoći djeci i osobama kojima je potrebna. U nastavku pročitajte više o razvojno-jezičnom poremećaju, njegovim obilježjima te načinima na koje možemo pružiti podršku djeci i mladima s jezičnim teškoćama.

„Progovorit će kad bude spreman.“
„I njegov je tata kasnije progovorio.“
„On samo malo lošije priča.“

Rečenice su to koje roditelji često čuju ili sami izgovore kada primijete da se njihovo dijete jezično i govorno razvija nešto sporije od vršnjaka. I doista, svako dijete razvija se svojim tempom, no ponekad teškoće nisu samo prolazna razvojna faza, nego mogu upućivati na razvojni jezični poremećaj (RJP). Važno je znati da prepoznavanje teškoća ne znači traženje „problema“ u djetetu. Naprotiv, pravodobno prepoznavanje omogućuje da dijete dobije podršku koja mu je potrebna i da razvija svoje sposobnosti u skladu sa svojim mogućnostima.

Što je razvojni jezični poremećaj (RJP)?

Razvojni jezični poremećaj javlja se u dječjoj dobi tijekom usvajanja jezika i može utjecati na različita područja jezičnog funkcioniranja. Dijete može imati teškoće s razumijevanjem jezika, učenjem i pamćenjem novih riječi, oblikovanjem rečenica, pričanjem priča i prepričavanjem događaja, pronalaženjem odgovarajućih riječi te kasnije s razumijevanjem pročitanoga, čitanjem i pisanjem. Važno je naglasiti da RJP nije posljedica lijenosti, nezainteresiranosti ili nedovoljnog razgovora roditelja s djetetom. RJP je vrlo individualan. Kod neke djece teškoće su lako uočljive, dok kod druge djece mogu dugo ostati „skrivene“. Zato se dijagnoza ponekad postavlja tek u školskoj dobi kada jezik postaje sve zahtjevniji, a dijete se treba nositi s uputama, pitanjima, čitanjem, pisanjem i usvajanjem školskog sadržaja.

Na što roditelji mogu obratiti pozornost?

Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i često prvi primijete da se nešto razlikuje od očekivanoga. Neki od znakova na koje vrijedi obratiti pozornost su:

• kasnija pojava brbljanja i prvih riječi
• sporiji razvoj jezičnih i govornih vještina
• teškoće u učenju i korištenju novih riječi
• kraće i jednostavnije rečenice
• pogreške u uporabi gramatike, primjerice u rodu, broju i padežu
• teškoće u razumijevanju prostornih i vremenskih odnosa
• teškoće u razumijevanju pitanja i praćenju uputa
• teškoće u prepričavanju priča i događaja
• teškoće u pronalaženju „prave“ riječi
• teškoće u započinjanju i održavanju razgovora.

Kod školskog djeteta teškoće se mogu pokazati i u problemima s čitanjem i pisanjem, razumijevanjem pročitanoga ili savladavanjem školskog sadržaja. Važno je pritom ne uspoređivati dijete s drugom djecom na način koji će mu stvoriti dodatni pritisak. Cilj nije da sva djeca govore na potpuno isti način i u isto vrijeme, nego prepoznati kada djetetu treba dodatna podrška.

Kako izgleda svakodnevica djeteta s RJP-om?

Pokušajmo zamisliti jednostavnu situaciju. Netko djetetu ispriča priču. Dijete čuje svaku riječ, ali mu je teško sve riječi povezati u smislenu cjelinu. Mora se jako koncentrirati, pokušati zapamtiti rečenicu i istodobno razumjeti njezino značenje. Nakon nekoliko minuta može se umoriti i više ne može pratiti ono što se govori. Slične teškoće mogu se pojaviti i u svakodnevnom razgovoru. Dijete zna što želi reći, ali ne uspijeva pronaći odgovarajuću riječ ili pravilno složiti rečenicu. Zbog toga može djelovati kao da ne zna odgovor, da ne sluša, da nije zainteresirano ili da ne želi surađivati iako je stvarna teškoća jezična. U socijalnim situacijama mogu se pojaviti i teškoće u razumijevanju šala, prenesenog značenja ili uključivanju u razgovor. Kada dijete ne može riječima izraziti svoje osjećaje i objasniti što mu se događa, frustracija se ponekad može pokazati povlačenjem ili neprihvatljivim ponašanjem. Zato je važno iza ponašanja pokušati prepoznati što nam dijete svojim ponašanjem pokušava poručiti.

Roditelji – važni saveznici u djetetovu razvoju

Roditeljska uloga u razvoju jezika i komunikacije iznimno je važna. To ne znači da roditelj treba biti terapeut. Njegova je najvažnija uloga pružiti djetetu sigurno, poticajno i podržavajuće okruženje u kojemu smije govoriti, pogriješiti, pokušati ponovno i izraziti ono što želi. S djetetom razgovarajmo u svakodnevnim situacijama: tijekom igre, šetnje, obroka ili spremanja za spavanje. Čitajmo zajedno, pričajmo priče, postavljajmo pitanja i potičimo dijete da prepriča što je doživjelo. Igra riječima, pjesmice i aktivnosti koje uključuju verbalnu interakciju mogu biti zabavan način poticanja komunikacije. Pritom je jednako važno ne kritizirati dijete i ne požurivati ga dok govori. Strpljenje, ohrabrivanje i prihvaćanje mogu pomoći djetetu da se osjeća sigurnije u komunikaciji. Predvidljive rutine također mogu olakšati razumijevanje i komunikaciju. Najvažnije je zapamtiti: roditelj nije krivac za razvojni jezični poremećaj, ali može biti jedan od najvažnijih saveznika djetetu u njegovu prevladavanju teškoća.

Kada se uključuje logoped?

Ako roditelj primijeti da dijete ima teškoće u razumijevanju jezika, izražavanju, učenju novih riječi ili komunikaciji općenito, dobro je potražiti stručnu procjenu. Logoped ima ključnu ulogu u prepoznavanju i tretmanu razvojnog jezičnog poremećaja. Individualiziranim i strukturiranim pristupom logoped procjenjuje djetetove jezične sposobnosti te planira podršku u skladu s njegovim potrebama. Cilj nije samo „ispraviti govor“, nego pomoći djetetu da što uspješnije razumije druge, izrazi svoje misli i potrebe te sudjeluje u svakodnevnom životu. Logopedski rad može uključivati razvoj jezičnog razumijevanja, proširivanje rječnika, oblikovanje rečenica, pravilnu uporabu gramatike, pripovijedanje i komunikacijske strategije. No, logoped ne djeluje sam. Najbolji rezultati postižu se kada se stručna podrška poveže s obitelji i školom. Važno je da dijete dobije razumijevanje i prilagodbu i u svakodnevnom okruženju te u obrazovnoj ustanovi.

Rano prepoznavanje mijenja puno toga

Ako se teškoće ne prepoznaju, dijete može godinama dobivati poruke da je „nepažljivo“, „lijeno“, „nezainteresirano“ ili da se „ne trudi dovoljno“. Takve poruke mogu negativno utjecati na njegovo samopouzdanje i odnos prema učenju. Kada odrasli prepoznaju da dijete ima stvarnu jezičnu teškoću, mogu mu pružiti odgovarajući oblik podrške. Tada se lakše uočavaju i njegove jake strane i područja u kojima može biti uspješno – bilo da je riječ o sportu, glazbi, likovnom izražavanju ili drugim oblicima kreativnosti.

Što možemo učiniti već danas?

Ako ste roditelj i pitate se je li razvoj govora i jezika vašeg djeteta uredan, nemojte se oslanjati samo na rečenicu „Prerast će.“.

Možete:

1. Promatrati i slušati dijete.
   Obratite pažnju na to kako razumije upute, kako se izražava i može li ispričati što mu se dogodilo.
2. Razgovarati s djetetom svaki dan.
   Svakodnevne situacije prilika su za razvoj jezika – ne trebaju vam posebne vježbe ni skupi materijali.
3. Čitati zajedno.
   Razgovarajte o slikama i događajima u priči, pitajte dijete što misli da će se dogoditi i potaknite ga na prepričavanje.
4. Dati djetetu dovoljno vremena.
   Nemojte dovršavati njegove rečenice niti ga požurivati. Dopustite mu da pronađe riječi i izrazi svoju misao.
5. Potražiti stručnu pomoć kada postoji zabrinutost.
   Ako imate osjećaj da se vaše dijete teško snalazi u razumijevanju ili izražavanju, razgovor s logopedom može dati važne odgovore i smjernice.

I za kraj

Razvojni jezični poremećaj nije znak lijenosti, neposluha ili manjka truda. To je teškoća koja može značajno utjecati na djetetovo učenje, komunikaciju i odnose s drugima, ali uz pravodobno prepoznavanje i odgovarajuću podršku dijete može razvijati svoje sposobnosti i ostvariti svoje potencijale.

Roditelji imaju važnu ulogu jer svojim razumijevanjem, strpljenjem i svakodnevnim poticanjem stvaraju sigurno okruženje za komunikaciju. Logoped pruža stručnu procjenu, terapiju i smjernice, a škola dodatnu podršku u učenju. Kada obitelj, logoped i škola djeluju zajedno, dijete dobiva ono što mu je najpotrebnije – razumijevanje, podršku i priliku da pokaže što sve može.

Ne čekajmo da teškoća „prođe sama od sebe“. Prepoznajmo je, pružimo podršku i budimo uz dijete na njegovu putu razvoja.

Ivana Radić, prof. logoped