Kršćanski blagdani i svetkovine, kao i cijela liturgijska godina, predstavljaju zapravo Kristovo otajstvo spasenja koje se ostvaruje među nama. Liturgijska godina započinje s prvom nedjeljom došašća. Hrvatski izraz došašće odgovara latinskom adventus i grčkom parousia, a znači dolazak, odnosno došašće. Vrijeme došašća je dvojakog značenja: vrijeme priprave za svečanosti Božića, u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno i vrijeme u koje se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščekivanje drugog Kristova dolaska na svršetku vremena. Iz ova dva razloga predstavlja se vrijeme došašća kao vrijeme predanog i radosnog iščekivanja. Neizostavni segment došašća i način priprave za slavlje Božića svakako su zornice ili rorate – rane Mise koje nas pozivaju na budnost u radosnom iščekivanju.

U vrijeme došašća često se čuje usklik: Maranatha! Ova aramejska riječ zapravo je bio uobičajeni pozdrav i zaziv prvih kršćana, a nalazimo ga na kraju Pavlove Poslanice Korinćanima. Zanimljivo, njegovo je značenje dvostruko. Tako maranâ-thâ prevodimo riječima Dođi, Gospodine, dok maran-‘athâ znači Gospodin je došao.

Običaj izrade adventskog vijenca proširio se tijekom 19. stoljeća u njemačkim evangeličkim obiteljima. Običaj su vrlo brzo preuzeli bavarski katolici, a potom i ostatak zapadnog kršćanskog svijeta. U vremenu došašća običava se stavljati vijenac ili panj s četiri svijeće, a po jedna se svijeća pali svake nedjelje došašća kako slijede. Svaka svijeća ima svoju simboliku. Prva simbolizira nadu, druga vjeru, treća radost i četvrta mir.

U našoj školi, 3. prosinca, zapalili smo prvu svijeću te na taj način radosno zakoračili u došašće.

                                                                          mag. theol. Tanja Buneta

Korišteni izvori: Bitno net i Vjera i djela – portal katoličkih teologa.