18. ožujka, povodom Dana škole, nas nekoliko članova Vjeronaučne grupe zajedno s pedagoginjom Mirom Sulimanec i vjeroučiteljem Zlatkom Bočkajom posjetili smo mjesno groblje. Molitvom smo se prisjetili svih pokojnih učenika i nastavnika, a na poseban način profesora Franju Viktora Šignjara. Učenica Petra Cik pročitala nam je jedno razmišljanje o tajni smrti i tako nas pripremila za nadolazeći blagdan Uskrsa.

Kad je riječ o smrti, tu je bar jedno jasno: pitao se ili ne, želio ju ili ne - ona je neminovna.  Osim što ta činjenica može biti zastrašujuća, ona nas ujedno primorava da s njom računamo u svim sadržajima života. Ima neko znanje ispod svjesnog znanja, slutnja... da preživljava samo ono što je dobro, pošteno, i iz ljubavi učinjeno. Sam čovjek je besmrtan, jer upravo ono što ga čini čovjekom: nadahnuća, usmjerenost, vrijednosti... po sebi je besmrtno. Uostalom, bit mu je takva da može biti, samo ako je besmrtna. A tjelesna smrt, baš kao i naša svakodnevna odricanja (koja su zapravo naše male smrti), uvijek su vrata u potpuniji život. Isus je zapravo potvrdio istinitost sveg toga: za vječnost smo stvoreni, a u nju se ulazi po umiranjima. Štoviše, sam Isus je Vječnost. Naša umiranja više nisu tako strašna, otkako je on umro. Smrt, navikla na pobjedu, bi pobijeđena smrću Pobjednikovom. Sam život siđe u smrt da porazi samu Smrt. Kao što tama bježi pred svjetlom, Smrt bi uništena nastupom Života. Tako da sva pitanja vezana uz smrt, svoj odgovor nalaze u uskrsnuću Isusa Krista. Odatle i optimizam, jer zadnju riječ nema smrt, nego Život. Svima želimo sretan i blagoslovljen Uskrs!