DIJETE IMA TEŠKOĆE U ČITANJU - POSTUPCI RODITELJA

Čitalačke vještine se razvijaju postupno od trenutka kad dijete počne učiti govoriti, pa čak i prije, kad počne slušati prve majčine riječi. Postupci roditelja, njihov način razgovora i igre s djetetom, primjer koji oni pružaju djetetu, zajedničko pričanje priča i čitanje slikovnica dovode do postupnog razvoja djetetove spoznaje o tekstu i do upoznavanja glasovne, pisane i smislene strukture riječi. Kad dijete dolazi u školu, ono je opremljeno svim tim znanjima i vještinama i učenje »čitanja«, tj. pretvaranje slova u glasove i razumijevanje poruke može početi. Roditelji očekuju da će dijete bez problema u školi naučiti čitati i mnoga će djeca to zaista i uspjeti bez obzira na metodu poučavanja. Ima djece koja se u školi pri učenju čitanja susreću s velikim problemima iako su prosječne, ili čak natprosječne inteligencije, a roditelji su s njima razgovarali, pričali i čitali priče. Uzroci tome mogu biti biološki činitelji koji otežavaju obradu teksta u svijesti, problemi nedovoljno razvijene pozornosti ili neke druge djetetove specifičnosti te ono treba drukčiju metodu poučavanja i pristupa učenju čitanja. Poznato je da nema metode ni programa učenja čitanja koji bi bio dobar za svu djecu i da će uvijek biti djece koja trebaju dodatnu pomoć ili drukčiji program rada. Ako vaše dijete ima problema u školi s učenjem čitanja, najprije porazgovarajte s učiteljem/učiteljicom. I učiteljica zna da se djeca razlikuju, da će neka brže, a neka sporije ovladati vještinom čitanja. Ona će vjerojatno uočiti koji su posebni problemi vašeg djeteta i usmjerit će vas na ono što je potrebno s djetetom vježbati. Katkad će djetetov problem biti malen i lako će se riješiti uz strpljenje i vježbu s roditeljima. Rjeđe će djetetu trebati stručna pomoć logopeda, neurologa ili liječnika za vid ili sluh. U svakom slučaju, najprije se posavjetujte s učiteljicom o vrsti problema koje ima vaše dijete i dogovorite se s njom o najboljem načinu kako pomoći djetetu. Prije se smatralo da je dijete koje u prvome, a pogotovo u drugom razredu ima problema s čitanjem osuđeno na probleme čitanja i u odrasloj dobi. Danas se smatra da svako dijete može naučiti čitati ako mu se prida potrebna pažnja i vrijeme. Sustavni rad s čitačem koji ima probleme može dovesti do potpunog uspjeha čak i nakon samo jednoga polugodišta. Također, još u četvrtome, pa i u višim razredima, moguće je razvijati vještinu čitanja, osobito razumijevanja pročitanoga.

Da bi se dijete s teškoćama u učenju čitanja riješilo teškoća, potrebno je ostvariti nekoliko uvjeta:

- čitati svakodnevno 20 — 30 minuta;

- treba mu se potpuno posvetiti tijekom tih 30 minuta;

- rad mora početi što prije, čim učiteljica, dijete ili roditelj primijeti teškoće u čitanju;

- raditi se mora u ozračju topline i ljubavi bez opomena, kritike ili kažnjavanja;

- rad mora obuhvatiti sve elemente čitalačke vještine: glasovnu osviještenost, poznavanje slova, vještinu pretvaranja slova u glasove, i obrnuto (dešifriranje i šifriranje), razvijanje razumijevanja cjeline i smisla teksta;

- rad mora biti usmjeren na one elemente čitalačke vještine u kojima dijete pokazuje osobite teškoće;

- rad se osobito mora usmjeriti na značenje i smisao čitanja kao aktivnosti koja nam omogućuje smiješni, zanimljivi ili emocionalni doživljaj sadržaja teksta.

Kad ugleda navedenih »sedam zapovijedi«, svaki će se roditelj zapitati »Mogu li ja to«?, »Jesam li ja dovoljno kvalificiran/a za to?«, »Nije li za to mnogo osposobljeniji djetetov učitelj/učiteljica?« i sl. Jest, vjerojatno je svaki učitelj/učiteljica obrazovaniji za taj zadatak, ali on nema ono što vi imate i morate imati, a to je svakodnevnih pola sata koje ćete posvetiti samo svojemu djetetu, radu samo na njegovu čitanju. Učitelj nema ni približno toliko vremena da bi se svakoga dana mogao posvetiti samo vašem djetetu pa ni pola sata. Nasuprot tomu, vi provodite s djetetom nasamo mnogo više vremena nego učitelj/učiteljica i uz dobro planiranje moći ćete u danu naći potrebnih pola sata za njegovo napredovanje u čitanju.

Podsjetite se da je čitanje silno važno za djetetov napredak, da uspješnost njegova budućeg školovanja ovisi o njegovoj sposobnosti čitanja te da ćete mu, posvetivši mu svakodnevno kratko vrijeme, osigurati i školsku uspješnost, a i mnoga zadovoljstva koja će imati kao dobar čitatelj. Uz ispravan stav roditelja kako je takvo »bavljenje djetetom« korisno i zanimljivo, svakodnevno čitanje s djetetom može postati topao i vedar obiteljski ritual kojega se nećete odreći ni kad ne bude više nužno potreban. Uspostavite s djetetom topao odnos prihvaćanja i ljubavi jer najvažniji i najsnažniji poticaj vašem djetetu za učenje jest vaš odnos prema njemu. Moramo se podsjetiti koje su djetetove najjače potrebe: potreba da ga prihvatite, da ga volite bez zadrške i kritike, da je ono za vas najbolje, najpametnije i najdraže - jer je vaše, da vjerujete da ono može napredovati i razvijati se i da mu želite u tome pomoći. Stoga mu darujte dio svojega vremena, dajte mu osjećaj sigurnosti, budite strpljivi s njegovim pogreškama, s njegovim teškoćama, pokažite mu da vjerujete kako su te teškoće privremene i da se mogu ispraviti zajedničkim trudom.

I za kraj, ponavljam, odvojite u svakome danu najprije 20 minuta, a zatim pola sata koje ćete posvetiti samo čitanju i razgovoru o pročitanome. Pronađite djetetove kritične točke u čitanju pomnim promatranjem djeteta te mu primjerima, razgovorom i vježbom pomognite ukloniti izvor teškoće kako bi čitanje postalo dobra navika.

Ivana Radić, prof. logoped

DIJETE IMA TEŠKOĆE U ČITANJU - POSTUPCI RODITELJA

Čitalačke vještine se razvijaju postupno od trenutka kad dijete počne učiti govoriti, pa čak i prije, kad počne slušati prve majčine riječi. Postupci roditelja, njihov način razgovora i igre s djetetom, primjer koji oni pružaju djetetu, zajedničko pričanje priča i čitanje slikovnica dovode do postupnog razvoja djetetove spoznaje o tekstu i do upoznavanja glasovne, pisane i smislene strukture riječi. Kad dijete dolazi u školu, ono je opremljeno svim tim znanjima i vještinama i učenje »čitanja«, tj. pretvaranje slova u glasove i razumijevanje poruke može početi. Roditelji očekuju da će dijete bez problema u školi naučiti čitati i mnoga će djeca to zaista i uspjeti bez obzira na metodu poučavanja. Ima djece koja se u školi pri učenju čitanja susreću s velikim problemima iako su prosječne, ili čak natprosječne inteligencije, a roditelji su s njima razgovarali, pričali i čitali priče. Uzroci tome mogu biti biološki činitelji koji otežavaju obradu teksta u svijesti, problemi nedovoljno razvijene pozornosti ili neke druge djetetove specifičnosti te ono treba drukčiju metodu poučavanja i pristupa učenju čitanja. Poznato je da nema metode ni programa učenja čitanja koji bi bio dobar za svu djecu i da će uvijek biti djece koja trebaju dodatnu pomoć ili drukčiji program rada. Ako vaše dijete ima problema u školi s učenjem čitanja, najprije porazgovarajte s učiteljem/učiteljicom. I učiteljica zna da se djeca razlikuju, da će neka brže, a neka sporije ovladati vještinom čitanja. Ona će vjerojatno uočiti koji su posebni problemi vašeg djeteta i usmjerit će vas na ono što je potrebno s djetetom vježbati. Katkad će djetetov problem biti malen i lako će se riješiti uz strpljenje i vježbu s roditeljima. Rjeđe će djetetu trebati stručna pomoć logopeda, neurologa ili liječnika za vid ili sluh. U svakom slučaju, najprije se posavjetujte s učiteljicom o vrsti problema koje ima vaše dijete i dogovorite se s njom o najboljem načinu kako pomoći djetetu. Prije se smatralo da je dijete koje u prvome, a pogotovo u drugom razredu ima problema s čitanjem osuđeno na probleme čitanja i u odrasloj dobi. Danas se smatra da svako dijete može naučiti čitati ako mu se prida potrebna pažnja i vrijeme. Sustavni rad s čitačem koji ima probleme može dovesti do potpunog uspjeha čak i nakon samo jednoga polugodišta. Također, još u četvrtome, pa i u višim razredima, moguće je razvijati vještinu čitanja, osobito razumijevanja pročitanoga.

Da bi se dijete s teškoćama u učenju čitanja riješilo teškoća, potrebno je ostvariti nekoliko uvjeta:

- čitati svakodnevno 20 — 30 minuta;

- treba mu se potpuno posvetiti tijekom tih 30 minuta;

- rad mora početi što prije, čim učiteljica, dijete ili roditelj primijeti teškoće u čitanju;

- raditi se mora u ozračju topline i ljubavi bez opomena, kritike ili kažnjavanja;

- rad mora obuhvatiti sve elemente čitalačke vještine: glasovnu osviještenost, poznavanje slova, vještinu pretvaranja slova u glasove, i obrnuto (dešifriranje i šifriranje), razvijanje razumijevanja cjeline i smisla teksta;

- rad mora biti usmjeren na one elemente čitalačke vještine u kojima dijete pokazuje osobite teškoće;

- rad se osobito mora usmjeriti na značenje i smisao čitanja kao aktivnosti koja nam omogućuje smiješni, zanimljivi ili emocionalni doživljaj sadržaja teksta.

Kad ugleda navedenih »sedam zapovijedi«, svaki će se roditelj zapitati »Mogu li ja to«?, »Jesam li ja dovoljno kvalificiran/a za to?«, »Nije li za to mnogo osposobljeniji djetetov učitelj/učiteljica?« i sl. Jest, vjerojatno je svaki učitelj/učiteljica obrazovaniji za taj zadatak, ali on nema ono što vi imate i morate imati, a to je svakodnevnih pola sata koje ćete posvetiti samo svojemu djetetu, radu samo na njegovu čitanju. Učitelj nema ni približno toliko vremena da bi se svakoga dana mogao posvetiti samo vašem djetetu pa ni pola sata. Nasuprot tomu, vi provodite s djetetom nasamo mnogo više vremena nego učitelj/učiteljica i uz dobro planiranje moći ćete u danu naći potrebnih pola sata za njegovo napredovanje u čitanju.

Podsjetite se da je čitanje silno važno za djetetov napredak, da uspješnost njegova budućeg školovanja ovisi o njegovoj sposobnosti čitanja te da ćete mu, posvetivši mu svakodnevno kratko vrijeme, osigurati i školsku uspješnost, a i mnoga zadovoljstva koja će imati kao dobar čitatelj. Uz ispravan stav roditelja kako je takvo »bavljenje djetetom« korisno i zanimljivo, svakodnevno čitanje s djetetom može postati topao i vedar obiteljski ritual kojega se nećete odreći ni kad ne bude više nužno potreban. Uspostavite s djetetom topao odnos prihvaćanja i ljubavi jer najvažniji i najsnažniji poticaj vašem djetetu za učenje jest vaš odnos prema njemu. Moramo se podsjetiti koje su djetetove najjače potrebe: potreba da ga prihvatite, da ga volite bez zadrške i kritike, da je ono za vas najbolje, najpametnije i najdraže - jer je vaše, da vjerujete da ono može napredovati i razvijati se i da mu želite u tome pomoći. Stoga mu darujte dio svojega vremena, dajte mu osjećaj sigurnosti, budite strpljivi s njegovim pogreškama, s njegovim teškoćama, pokažite mu da vjerujete kako su te teškoće privremene i da se mogu ispraviti zajedničkim trudom.

I za kraj, ponavljam, odvojite u svakome danu najprije 20 minuta, a zatim pola sata koje ćete posvetiti samo čitanju i razgovoru o pročitanome. Pronađite djetetove kritične točke u čitanju pomnim promatranjem djeteta te mu primjerima, razgovorom i vježbom pomognite ukloniti izvor teškoće kako bi čitanje postalo dobra navika.

Ivana Radić, prof. logoped

Hrvatsko logopedsko društvo povodom obilježavanja Europskog dana logopedije organizira skup na temu: Logopedija kroz sva životna razdoblja.