Dva dana u godini, 1. i 2. studenog, vjernici se sjećaju i na poseban način povezuju sa svojim dragim pokojnicima. Svetkovine Svih svetih i Dušni dan blagdani su naše vjere u konačnu pobjedu istine i života. Blagdani su naše nade.

Tu nadu, da smrt nije kraj, pokušali smo probuditi molitvom fra Bonaventure Ćuka koju smo našli u katekizmu za 7. razred:

Hoću li, Gospodine, i ja u raj?

Želim, al' sve se bojim.

Jer tamo će biti slava i sjaj,

A ja na niskom stojim!

Već ako imaš gdjekoji kutić,

I to je mnogo za me.

Stisnut ću tamo se, suhi k'o pruti,

Usko je moje rame.

Nikome neću praviti sjene

Bez buke bi to bilo.

Gospode ne zaboravi mene,

Ako ti je to milo.

Ako ti nije milo prisuće

Takva odrpanca,

Pusti, da bar na vratima kuće

Čekam kog Tvojeg znanca.

Da ga zamolim, da se za me moli.

Ako se ni to ne da,

Ja ću svejedno čekat doli,

Već i poradi reda!

Pa kada uđu kojima je dato,

I mjesta biti neće:

Nebo je malo, al' ništa zato…

Srce je tvoje veće…

                                                                      Zlatko Bočkaj, vjeroučitelj